Muvie Blog
srijeda, 25. kolovoza 2010.
El-Aurijanci - izbjeglice iz Borgova dvorišta
El-Aurijanci su humanoidna vrsta porijeklom sa planeta El Aurian i o njima je jako malo toga poznatog. Vanjskim izgledom su slični Ljudima sa kojima čak dijele i spolne i rasne karakteristike, no sva sličnost ostaje na vanjskom izgledu jer, za razliku od Ljudi, El- Aurijanci su dugovječna i vrlo empatski svjesna vrsta, postoje čak i naznake da su bar neki pojedinci vrste svjesni i promjena u vrijeme-prostoru.
Možda najčudnije obilježje El-Aurijanaca je njihova sposobnost nenametljivog slušanja drugih i njihovih problema (proizvod njihove empatske sposobnosti) i u većini slučajeva spremnost da pomognu onome koga slušaju, no postoji i mali broj onih koji svoj dar iskorištavaju na znatno sumnjivije načine.
Najvažniji događaj u njihovoj povijesti je bio napad Borga koji je 2265. napao njihov matični planet i asimilirao većinu stanovništva. Mali broj onih koji su uspjeli preživjeti napad Borga je našao svoj novi dom među mnogim vrstama u poznatom svemiru.
Federacija je prvi put srela El-Aurijance 2293. kada je kapetan James T. Kirk, zapovjednik federacijskog broda USS Enterprise NCC-1701-B, spasio izbjeglice koji su bježale od Borga od nepoznatog fenomena zvanog Nexus prilikom čega je i sam kapetan James T. Kirk nestao u njemu.
nedjelja, 15. kolovoza 2010.
Andorijanci - Susjedi Vulkancima
Andorijanci su humanoidna vrsta porijeklom sa mjeseca Andor (standardni federacijski naziv), ili Fesoan (originalni andorijanski naziv), koji se nalazi u orbiti oko jednog od plinovitih divova njihovog matičnog sunčeva sustava.
Sam Andor je na prvi pogled ledeni i nemilosrdni svijet, nalik Jupiterovom mjesecu Europi u našem vlastitom Sunčevu sustavu, no ipak je veći od nje. Upravo zahvaljujući svojoj veličini Andor ima vrelu, tekuću jezgru poput planeta i na njemu postoji tekuća voda, jedan od osnovnih uvjeta za nastanak života i inteligencije.
U ovom izoliranom i nemilosrdnom okolišu razvila se i jedna inteligentna vrsta koju čine dvije osnovne podvrste: Andorijanci, većinska podvrsta koja se razvila u toplijim predjelima oko ekvatora i koja danas naseljava većinu mjeseca, i Aenari, manjinska podvrsta koja se razvila u polarnim krajevima i koja je dugo vremena smatrana legendom i mitom.
Osnovna obilježja Andorijanaca, su plava koža, bijela kosa i dvije antene na glavi koje im služe kao osjetilo ravnoteže. Kao vrsta nastala i prilagođena znatno hladnijem okolišu od ljudi niži su od njih (manji gubitak topline), imaju plavu krv (bolje prenošenje kisika pri niskim temperaturama i tlakovima) i brži metabolizam (nadoknađivanje izgubljene topline), no zbog toga se i zamaraju brže od njih i znatno su osjetljiviji na visoke temperature.
Poštovanje stoljetne tradicije i osjećaj osobne časti osnovna su načela kojima se vodi andorijanska kultura i društvo. Iz njih je nastao niz običaja, poput običaja da se krv svakog Andorijanca poginulog ili umrlog van matičnog svijeta vrati i prolije na vječiti led Andora, ili običaj ushaan-a, dvoboja na smrt propisanog opširnim kodom u slučaju povrijeđene časti, koji dokazuju andorijansku predanost tradiciji i značaj koji predaju pitanju svoje časti.
Strancima je malo poznato o ranoj andorijanskoj povijesti, prije razvoja warp pogona, no nakon razvoja warp pogona i prije Federacije Andorijanci su bili militantno, nepovjerljivo, gotovo paranoično i agresivno društvo u sukobu sa gotovo svim susjednim vrstama.
Vulkanci su bili prva vrsta koju su sreli u svemiru, no kratki perioda suradnje smijenio je dugi period nepovjerenja i na kraju sukoba koji su kulminirali oko planetoida Weythaan (kako su ga zvali Andorijanci) ili Paan Moka'ar (kako su ga zvali Vulkanci), kojeg su obadvije vrste smatrale svojim, i koji su trajali sa prekidima više od 50 godina sve dok nije postignut diplomatski dogovor (uz veliku pomoć kapetana Jonathana Archera, zapovjednika zemaljskog broda USS Enterprise NX-01) koji je napokon zadovoljavao obadvije strane.
Ni susret sa drugom vrstom, Tellaritima nije prošao puno bolje, no ovaj put problem nije bio pitanje teritorija nego trgovine i on je izrodio novim sukobom koji je trajao sve dok pod prijetnjom nepoznatog broda koji je napadao sve trgovačke brodove u sektoru nije stvoren privremeni savez Ljudi, Vulkanaca, Andorijanaca i Telarita (ponovo uz veliku pomoć kapetana Archera).
No nakon godina sukoba sa susjedima pod pritiskom sve agresivnijeg nastupa Klingonaca i još uvijek pod utjecajem upravo završenog rata Ljudi i Romulanaca Andorijanci su postali svjesni potrebe za suradnjom i njene koristi te su 2161. zajedno sa Ljudima, i svojim nekadašnjim neprijateljima Vulkancima i Tellaritima osnovali Ujedinjenu Federaciju Planeta, zajednicu slobodnih svjetova kojoj je međusobna suradnja bila osnovna zadaća.
autor: Dario Stjepić [M@x1k1n6]
Sam Andor je na prvi pogled ledeni i nemilosrdni svijet, nalik Jupiterovom mjesecu Europi u našem vlastitom Sunčevu sustavu, no ipak je veći od nje. Upravo zahvaljujući svojoj veličini Andor ima vrelu, tekuću jezgru poput planeta i na njemu postoji tekuća voda, jedan od osnovnih uvjeta za nastanak života i inteligencije.
U ovom izoliranom i nemilosrdnom okolišu razvila se i jedna inteligentna vrsta koju čine dvije osnovne podvrste: Andorijanci, većinska podvrsta koja se razvila u toplijim predjelima oko ekvatora i koja danas naseljava većinu mjeseca, i Aenari, manjinska podvrsta koja se razvila u polarnim krajevima i koja je dugo vremena smatrana legendom i mitom.
Osnovna obilježja Andorijanaca, su plava koža, bijela kosa i dvije antene na glavi koje im služe kao osjetilo ravnoteže. Kao vrsta nastala i prilagođena znatno hladnijem okolišu od ljudi niži su od njih (manji gubitak topline), imaju plavu krv (bolje prenošenje kisika pri niskim temperaturama i tlakovima) i brži metabolizam (nadoknađivanje izgubljene topline), no zbog toga se i zamaraju brže od njih i znatno su osjetljiviji na visoke temperature.
Poštovanje stoljetne tradicije i osjećaj osobne časti osnovna su načela kojima se vodi andorijanska kultura i društvo. Iz njih je nastao niz običaja, poput običaja da se krv svakog Andorijanca poginulog ili umrlog van matičnog svijeta vrati i prolije na vječiti led Andora, ili običaj ushaan-a, dvoboja na smrt propisanog opširnim kodom u slučaju povrijeđene časti, koji dokazuju andorijansku predanost tradiciji i značaj koji predaju pitanju svoje časti.
Strancima je malo poznato o ranoj andorijanskoj povijesti, prije razvoja warp pogona, no nakon razvoja warp pogona i prije Federacije Andorijanci su bili militantno, nepovjerljivo, gotovo paranoično i agresivno društvo u sukobu sa gotovo svim susjednim vrstama.
Vulkanci su bili prva vrsta koju su sreli u svemiru, no kratki perioda suradnje smijenio je dugi period nepovjerenja i na kraju sukoba koji su kulminirali oko planetoida Weythaan (kako su ga zvali Andorijanci) ili Paan Moka'ar (kako su ga zvali Vulkanci), kojeg su obadvije vrste smatrale svojim, i koji su trajali sa prekidima više od 50 godina sve dok nije postignut diplomatski dogovor (uz veliku pomoć kapetana Jonathana Archera, zapovjednika zemaljskog broda USS Enterprise NX-01) koji je napokon zadovoljavao obadvije strane.
Ni susret sa drugom vrstom, Tellaritima nije prošao puno bolje, no ovaj put problem nije bio pitanje teritorija nego trgovine i on je izrodio novim sukobom koji je trajao sve dok pod prijetnjom nepoznatog broda koji je napadao sve trgovačke brodove u sektoru nije stvoren privremeni savez Ljudi, Vulkanaca, Andorijanaca i Telarita (ponovo uz veliku pomoć kapetana Archera).
No nakon godina sukoba sa susjedima pod pritiskom sve agresivnijeg nastupa Klingonaca i još uvijek pod utjecajem upravo završenog rata Ljudi i Romulanaca Andorijanci su postali svjesni potrebe za suradnjom i njene koristi te su 2161. zajedno sa Ljudima, i svojim nekadašnjim neprijateljima Vulkancima i Tellaritima osnovali Ujedinjenu Federaciju Planeta, zajednicu slobodnih svjetova kojoj je međusobna suradnja bila osnovna zadaća.
autor: Dario Stjepić [M@x1k1n6]
četvrtak, 12. kolovoza 2010.
Par rijeci o Vulkancima
Vulkanci su porijeklom sa planeta Vulkan koji se nalazi 16 svjetlosnih godina od Zemlje.
Sam planet Vulkan je nešto veći od Zemlje i sa nešto većom gravitacijom, no ono što ga čini drugačijim od Zemlje i većine drugih planeta na kojim je nastao život je njegova pustinjska klima.
Biokemija Vulkanaca se temelji na bakru zbog njegove bolje sposobnosti vezivanja kisika na sebe pri niskim tlakovima nego što je ista kod željeza i zbog toga je krv Vulkanaca zelene boje.
Vanjskim izgledom i Vulkanci su slični ljudima i jedina vidljiva razlika je u ušima koje su kod Vulkanaca šiljaste. Kao vrsta koja se razvila u pustinjskim uvjetima, Vulkanci su tjelesno jači, imaju bolji sustav regulacije tjelesne temperature, treći očni kapak koji štiti oko od pijeska, bolje vide u uvjetima slabije vidljivosti, bolje čuju i osjetljiviji su na mirise (poznato je da su prilikom ranih kontakata sa ljudima Vulkanci koristili filtre mirisa u nosnicama).
Unutarnji organi Vulkanaca također imaju neke posebnosti. Pluća su im većeg kapaciteta od ljudskih i zauzimaju cijeli prsni koš i zbog toga im je srce smješteno nešto niže otprilike na mjestu koje kod ljudi zauzima jetra. Ono po čemu su Vulkanci gotovo jedinstveni među svim poznatim vrstama je njihov mozak i njegove sposobnosti: telepatija, sposobnost obnove veza između neurona, kontrola rada drugih organa, kontrola osjećaja i mogućnost prijenosa vlastite osobnosti u drugo tijelo su samo neke od njih.
Svi Vulkanaci su telepati, no ta sposobnost nije jednako razvijena kod svih. Velika većina je sposobna za telepatiju dodirom koju je uspostavio netko drugi, znatno manji broj je sposoban sam uspostaviti telepatski odnos dodirom, a izuzetno mali broj je sposoban za telepatski kontakt bez dodira. Za Vulkance telepatski kontakt nije obična komunikacija, on je u određenoj mjeri razmjena umova koja ostavlja stalan trag na osobama koje učestvuju u njoj pa od toga dolazi i naziv za njega, spoj umova.
Uz nestručno uspostavljenu telepatsku vezana je i pojava mentalne bolesti poznate pod imenom Pan'aar sindrom kao posljedice takve veze. Jedno vrijeme ta bolest je smatrana neizlječivom i osobe oboljele od nje su joj bile prepuštene na milost i nemilost. Danas se ipak zna da je bolest posljedica loše izvedenog spoja umova i pojedinci sa velikim iskustvom u spajanju umova je mogu izliječiti tijekom spoja.
Poznato je da su Vulkanci u stanju kontrolirati rad niza tjelesnih organa i njihovih funkcija jednostavno snagom uma. Ona je toliko učinkovita da su Vulkanci u stanju i izliječiti ozlijede koje bi inače bile opasne po život tijekom čega zapadaju u neku vrstu transa. O mogućnostima ove jedinstvene sposobnosti samoliječanja govore i slučajevi ne samo potpunog oporavka Vulkanaca od ozljeda mozga koje bi bile smrtonosne za većinu pripadnika drugih vrsta nego i potpunog povratka sjećanja i sposobnosti koje bi kod bilo koje druge vrste bile izgubljene u potpunosti čak kada bi osoba i preživjela.
Osim kontrole rada organa vulkanski mozak je u stanju kontrolirati ili bolje reći potisnuti osjećaje i u potpunosti se u svojim postupcima voditi logikom. Iako je riječ o izuzetnoj sposobnosti cijeli sustav kontrole osjećaja je ipak prilično osjetljiv i zahtijeva veliki trud osobe da ga održi. Konačan korak u čišćenju od svojih osjećaja i potpuno posvećenje putu logike je običaj koji Vulkanci nazivaju kohlinar i kojeg prolaze samo rijetki. Poznato je da određene kemijske tvari poput Trelija-D mogu u potpunosti uništiti tu kontrolu pa čak i nanijeti ozbiljna oštećenja na dijelu mozga koji je zadužen za držanje osjećaja pod kontrolom.
Još jedna posebnost Vulkanaca je njihov reproduktivni sustav. Iako se mnogu razmnožavati tijekom cijele godine, svakih sedam godina svaki spolno zreli Vulkanaca proživljava razdoblje koje se naziva pon farr. Tijekom pon farra Vulkanci zapadaju u neku vrstu groznice u kojoj sve osim želje za seksualnim odnosom postaje nevažno do te mjere da se gubi i godinama uspostavljanja kontrola osjećaja, no ipak nije samo psihološka jer izaziva i određene promjene u kemije tijela koje Vulkanci nazivaju groznica krvi ili plak tow i koja može biti smrtonosna ako ne dođe do seksualnog zadovoljenja. Osim redovnog sedmogodišnjeg pojavljivanja, pon farr može izazvati i određeni kemijskih spojeva, no prestankom njihovog djelovanja prestaje i pon farr.
Gotovo sigurno najčudnije svojstvo vulkanskog mozga je mogućnost prebacivanja svijesti i osobnosti pojedinca koju Vulkanci nazivaju katra u posebne posude ili čak u um drugog pojedinca. Čak i među Vulkancima ova sposobnost je svojevrstan mit jer je za njegovu provedbu potreban pojedinac koji posjeduje izuzetnu kontrolu uma tako su do danas poznata samo dva slučaja prijenosa katre, Surakov prije njegove smrti u za to namijenjenu posudu i Spockov u doktora McCoya.
Ako jedna riječ može opisati neko društvo onda bi ta riječ za vulkansko bila tradicija i njeno poštovanje što je jedan od osnovnih temelja vulkanskog života kroz njegovu cijelu povijest.
Rano vulkansko društvo je bilo društvo okrutnih i nemilosrdnih ratnika oblikovanih pustinjom pa je kao i u mnogim takvim društvima na mnogim planetima tradicija, bila ona obiteljska, plemenska ili neka treća, bila sastavni dio svakodnevnog života. To razdoblje vulkanske povijesti su obilježili mnogi krvavi ratovi koji su odnosili mnogobrojne živote, ali i ubrzani napredak potaknut njima.
Veliki preokret u vulkanskom društvu se desio pojavom Suraka. U njegovom vremenu ratovi su prijetili da u potpunosti unište ne samo vulkansku civilizaciju nego i cijelu vrstu. U tim uvjetima on je stvorio učenje koje je tvrdilo da su svi problemi s kojima se Vulkanci susreću posljedica nekontroliranog izlijeva emocija i da je jednini put kojim Vulkanci mogu krenuti, a koji ih ne vodi u uništenje, put mira, logike, kontrole emocija i poštivanja različitosti. Ratovima izmučena populacija je oduševljeno prihvatila njegovo učenje i uskoro su manje više svi Vulkanci počeli slijediti put logike i počelo se stvarati društvo kakvo danas poznajemo, no taj proces nije bio lagan i jednostavan.
Surak je ubrzo umro od radijacijske bolesti koja je bila posljedica zadnjeg rata između Vulkanaca i većina njegovih originalnih učenja je izgubljena. U godinama koje su uslijedile ono je dodatno iskvareno i logika koja je trebala biti put oslobođenja je postala sama sebi svrhom. Tijekom ovog razdoblja vulkansko društvo je dobilo svoje konačne obrise i gotovo svi oblici socijalne evolucije su zamrli u ime očuvanja tradicije i učenja starih zadržavši običaje poput ugovorenih brakova ili odvojenog života muža i žene koje većina drugih društava smatra zastarjelim.
Ipak i ovako iskvareno učenje je uspjelo na planetu uspostaviti jedinstveno društvo, potisnuti međusobne razlike u dugi plan i zaustaviti ratove na planetu, no ispod površine Vulkanci su još uvijek bili daleko od onoga što je Surak želio da postanu. Još uvijek su postojale obespravljene i zanemarene skupine, a i odnosi sa svim ostalim vrstama koje su Vulkanci poznavali su bili daleko od idealnih i prijateljskih.
Tko zna kako bi se dalje razvijalo vulkansko društvo da u pustinji nije otkrivena posuda u kojoj je bila Surakova katrom. Syrran, Vulkanac koji ju je otkrio se spojio sa njom i Surakova katra je prešla u njega. Vođen Surakom on je osnovao tajni pokret koji se borio za vraćanje Vulkanaca pravim učenjima. U trenutku svoje smrti on je Surakovu katru prebacio u tijelo Jonathana Archera, zapovjednika zemaljskog broda Enterprise NX-01. Iako su Syrranovi suradnici pokušali prebaciti Suraka u tijelo nekog od Vulkanaca on je izabrao Archera za svog domaćina i uz njegovu pomoć ponovo vratio Vulkancima izgubljena učenja.
Povijest Vulkana se može podijeliti u dva dijela, prije Suraka i poslije Suraka. Poznato je da su prije Suraka Vulkanci bili nasilno društvo pa je i njihova povijest takva puna manjih i većih ratova, no većina podatak o tome razdoblju je skrivena ili izgubljena jer ga se današnji Vulkanci srame i smatraju tamni dobom svoje vrste. Nakon što su prihvatili logiku i odbacili emocije planetarni ratovi su postali prošlost, no sukobi sa drugim vrstama su još neko vrijeme postojali, a jedan od njih, onaj sa Andorijancima, je jedno vrijeme prijetio da preraste i u pravi rat. Ponovnim otkrivanjem Surakovih učenja Vulkanci su krenuli putem mira i danas su poznatiji po svojim diplomatskim sposobnostima nego ratničkim.
Prvi kontakt između ljudi i Vulkanaca je bio 5. travnja 2063 kada se vulkanski istraživački brod spustio na Zemlju nakon prvog uspješnog warp leta Zeframa Cochranea. Nakon prvog susreta ljudi i Vulkanci su uspostavili manje-više prijateljske odnose, no ti odnosi su često bili na velikim iskušenjima zbog vulkanskog mišljenja da su ljudi još uvijek suviše divlji i nepredvidljivi da bi bili pušteni sami da lutaju svemirom. Ponovno otkriće Surakovih učenja i to uz pomoć jednog čovjeka je promijenilo mišljenje Vulkanaca o ljudima i suradnja je postala istinski prijateljska i iz nje će sa vremenom izrasti i sama Federacija čiji su Vulkanci jedni od osnivača.
autor: Dario Stjepić [M@x1k1n6]
Pretplati se na:
Postovi (Atom)